Jerome between pelagianism and origenism of Evagrius Ponticus

Cilj je ovog članka prvenstveno prikazati Jeronimov pogled na korijene pelagijanizma te način na koji se borio protiv ovog krivovjerja želeći ga prikazati kao „izdanak origenizma“ kako prigovara u svojem Pismu Ktestifontu (Ep. 133: „Doctrina tua Origenis ramusculus est!“). Ne treba nas iznenaditi ta Jeronimova optužba. Kod otaca, povezati neki sumnjivi nauk s nekim drugim već osuđenim kao krivovjernim, heretičnim, značilo je „ubrzati“ osudu tog „sumnjivog“ nauka. U ovom slučaju Jeronim je nastojao povezati pelagijanizam s već osuđenim origenizmom, nakon tzv. Prve origenističke kontroverzije. Zbog veće jasnoće nastojat ćemo u uvodnom dijelu prikazati na što se Jeronim referira kada izjednačava pelagijanizam i origenizam Evagrija Pontskog. Zato ćemo u kratkim crtama predstaviti kratak pregled pelagijanizma s posebnim naglaskom na pojmu impeccantia, odnosno učenju koje kaže da čovjek može, ako želi, biti bez grijeha. Nadalje ćemo predstaviti origenizam Evagrija Pontskog s naglaskom na kratkom pregledu Prve origenističke kontroverzije te na identifikaciji pojmova impeccantia i ἀπάθεια, odnosno čovjekovoj mogućnosti postizanja stanja potpune odsutnosti naslada i strasti koje ga u životu okružuju. Ovaj pojam studirali su Klement Aleksandrijski, Origen te posebno Evagrije Pontski. Zbog toga je nužno vratiti se u Prvu origenističku kontroverziju kako bismo napravili poveznicu između pelagijanizma i origenizma. U tom povezivanju pelagijanizma i origenizma predstavit ćemo i neke tekstove koji su izvršili znatan utjecaj na Pelagijevu misao te istražiti pojam ἀπάθεια kao takav kako bismo mogli na kraju dati jasan odgovor na pitanje: Je li Jeronim bio u pravu ili nije u svojem izjednačavanju pojmova impeccantia i ἀπάθεια?

The primary aim of this article is to present Jerome’s view of the origins of Pelagianism, and to describe the way in which he fought against this heresy characterizing it as the “offspring of Origenism” in his Epistula ad Ctestiphontem (Ep. 133: “Doctrina tua Origenis ramusculus est.”) We should not be surprised by this characterization. For the Fathers of the Church, connecting dubious teaching with already condemned heresies had the function of accelerating the condemnation of such teaching. In this case, Jerome after the first Origenist controversy, intended to connect Pelagianism to the already condemned Origensim. For greater clarity, the introduction explains what Jerome is referring to when he equates Pelagianism with the Origenism of Evagrius Ponticus. There is a brief survey of Pelagianism, focusing on the term impeccantia, the contention that man, if he wishes, can be without sin. This is followed by a brief presentation of the Origenism of Evagrius Ponticus, focusing on the first Origenist controversy. There is a definition of the terms impeccantia and ἀπάθεια, the possibility of man achieving a complete separation from the passion and pleasures that surround him. Clement of Alexandria, Origen, and especially Evagrius Ponticus studied this term, which is why it is necessary to return to the first Origenist controversy in order to identify the relationship between Pelagianism and Origenism. Relating Origenism and Pelagianism, the article introduces some writings that had a significant impact on Pelagius’s thought, and examines the term ἀπάθεια in a way that may provide a clear answer to the question: Was Jerome correct when he equated the terms impeccantia and ἀπάθεια?