Color Stability of Dental Composites after Immersion in Beverages and Performed Whitening Procedures ; Stabilnost boje dentalnih kompozita nakon uranjanja u napitke i postupaka izbjeljivanja

Objectives: The study aimed to compare the color stability of two different light-cured composites after immersion in three liquids and the effectiveness of 16% carbamide peroxide (CP) in removing the discoloration. Material and methods: Color stability of a microhybrid (Z250, 3M ESPE) and nanocomposite (Z550, 3M ESPE) was evaluated after immersion in instant coffee, tea, Coca-Cola, and deionized water as a control group (n=5). Samples were kept in liquids for four hours daily at 37°C for 30 days. Furthermore, 16% CP was applied for the following 14 days, simulating night whitening. A digital spectrophotometer was used for color measurement based on the CIEL*a*b* color coordinates. The color changes (∆E) were measured at baseline, after immersion in the beverages, and also after the teeth whitening procedure. Mixed and factorial ANOVA followed by Bonferroni’s posthoc test were used for statistical evaluation (p≤0.05). Results: Tested resin composites showed a color change over the acceptability threshold (ΔE*> 3.48) after immersion in coffee and tea. Nanocomposite reported a significant increase in discoloration in coffee after 30 days (p <0.05). The color of both materials significantly changed (p<0.05) along all three L*a*b* axes in coffee and tea to darker, yellow, and red. Whitening with 16% CP was effective in removing external discoloration in both examined composite materials. Conclusion: Coffee and tea induced clinically detectable color changes in dental composites tested, with cumulative effects. Whitening represents an efficient method for the removal of surface discoloration in composite restorations. ; Cilj: Željela se usporediti stabilnost boje dvaju različitih svjetlosno polimeriziranih kompozita nakon uranjanja u tri tekućine i učinkovitost 16-postotnoga karbamid-peroksida (CP) u uklanjanju diskoloracije. Materijali i metode: Stabilnost boje mikrohibrida (Z250, 3 M ESPE) i nanokompozita (Z550, 3 M ESPE) procijenjena je nakon uranjanja u instant kavu, čaj i Coca-Colu te u deioniziranu vodu kao kontrolnu skupinu (n = 5). Uzorci su bili u tekućinama na temperaturi od 37 °C četiri sata na dan tijekom 30 dana. Nadalje, sljedećih 14 dana primijenjen je 16-postotni CP simulirajući noćno izbjeljivanje. Za mjerenje boja korišten je digitalni spektrofotometar na temelju koordinata boja CIEL*a*b*. Promjene boje (∆E) mjerene su na početku postupka izbjeljivanja zuba, nakon uranjanja u napitke i poslije završenog postupka. Za statističku procjenu korišteni su mješoviti i faktorijalni ANOVA testovi praćeni Bonferronijevim posthoc testom (p ≤ 0,05). Rezultati: Testirani kompoziti smole pokazali su promjenu boje iznad praga prihvatljivosti (ΔE* > 3,48) poslije uranjanja u kavu i čaj. Nanokompozit je znatno povećao promjenu boje u kavi poslije 30 dana (p < 0,05). Boja obaju materijala značajno se promijenila (p < 0,05) duž svih triju L*a*b* osi u kavi i čaju u tamniju, žutu i crvenu. Izbjeljivanje 16-postotnim CP-om bilo je učinkovito u uklanjanju vanjske diskoloracije u oba ispitivana kompozitna materijala. Zaključak: Kava i čaj prouzročili su klinički uočljive promjene boje u ispitanim dentalnim kompozitima s kumulativnim učincima. Izbjeljivanje je učinkovita metoda za uklanjanje diskoloracije s površine kompozitnih nadomjestaka.