Jezična raznolikost kroz dijalektne karte hrvatskih narječja (u usporedbi s OLA kartama)

Cilj je ovoga rada podsjetiti na metode korištene u izradi dijalektnih karata hrvatskih narječja iz rane faze takvoga kartografiranja s početka 20. st. do ključnih recentnih karata cjelovitih narječja, kao i karata koje prikazuju stratifikaciju samo pojedinih dijalekata ili područja. Među njima od samoga početka ima karata koje oslikavaju distribuciju pojedinačnih značajki unutar određenih područja. Usto, zadatak je ovoga rada usporediti metodologiju primijenjenu u izradi tih karata s metodologijom i mogućnostima prikazivanja na kartama izrađenim u okviru projekta Općeslavenski lingvistički atlas, koje su primarno usmjerene na rasprostranjenost pojedine jezične značajke u određenomu arealu i iscrtavanje izoglosa u odnosu na druge hrvatske, ali i druge slavenske punktove predviđene projektom. Istaknut će se prednosti metode lingvističke geografije koja se rabi u prikazu i analizi jezične raznolikosti u okviru toga projekta: svi su govori istraženi prema jednakomu upitniku s pitanjima koja omogućuju pregled svih jezičnih razina, ujednačeno je znakovlje i interpretacija. Upozorit će se na vrijednost usklađenosti prijenosa znakova zapisa u jedinstven font i sustav simbola, čime se osigurava preciznost u prikazu rasprostranjenosti pojedine značajke, odnosno uočavanje manje gustih i gušćih snopova izoglosa kojima se mogu definirati odnosi među hrvatskim punktovima, kao i među ostalim slavenskim govorima uključenim u taj atlas, ali i na nedostatnost broja odabranih hrvatskih punktova. Važnost ujednačene metodologije i utemeljenoga rastera punktova bit će argumentirana kartama rasprostranjenosti leksemâ sa značenjem ‘pjegav’ ekscerpiranih iz hrvatskih upitnika za projekt OLA i rječnika hrvatskih organskih idioma.